Na moje tekstove o odgovarajućim godinama za počinjanje programiranja
je došlo par pitanja, a i svoj programerskoj praksi sam često nailazio
na to pitanje neupućenih:
Da li sam previše mator da počnem sa programiranjem?
Pošto
u svom prethodnom tekstu
(http://programiranje.blog.rs/blog/programiranje/generalna/2016/06/02/da-li-sam-previse-star-za-programiranje)
nisam bio dovoljno konretan, jednostavan odgovor bi glasio:
-NE!
Dakle,
vrlo slično onom istorijskom "njet" koje je ti Tito tvrdo saopštio
Staljinu sredinom prošloga veka. Jedino kako mogu da zamislim da ste
previše stari je da niste više na ovom svetu. Da, u tom slučaju, ako ste
mrtvi, onda bih možda mogao da kažem da ste previše stari, mada,
zbilja, ni to ne bih mogao da tvrdim, jer pretpostavljam da su i na onom
svetu potrebni kompleksni algoritmi, ako ništa drugo, onda da valjano
odrede ko će da ide u raj a ko u pakao...
No, taj deo ću ostaviti nekom teologu, ali što se tiče ovozemaljskog dela, nema brige, nije kasno za vas.
Čak
i ako imate preko 60 ili 70 godina, čak i ako više niste radno
sposobni, baš u tom slučaju programiranje može doneti neverovatno
benefite za vaš mozak. Kao što neki krenu da slikaju iz hobija, vi
možete da krenete da učite programiranje. Programiranje čak može više
pomoći u održavanju vitalnosti vašeg uma, jer sa slikanjem možete da se i
zapustite, a sa programiranjem ćete stalno biti mentalno angažovani i
sretati nove izazove.
Problem nije u godinama, ne. Pogotovu ako imate 30+, ili 40+ godina, to mogu da budu idealne godine za početak.
Glavni problem je u motivaciji, tj. u tome da li vas to stvarno zanima.
Da
se razumemo, ako je ovo pedeseti članak koji čitate o programiranju, i
premišljate se o početku učenja programiranja više od godinu dana,
mislim da vam je bolje da to batalite. Ako to ne uradite danas,
verovatno nećete nikada.
Zašto?
Zato što vas to ne zanima, a
jedini razlog zbog čega ste dobili tu ideju je što ste čuli da tu "ima
love". Ima, bre, love svuda, samo ako malo zavrnete rukave. Za
programiranje će vam rukavi biti toliko zavrnuti da nećete ni morati da
ih spuštate. A ona stolica koja treba da se usija da bi došlo do
rezultata, ne da da će da se usija, nego će da gori, ima, bre, ručak na
njoj da spremate kad se jednom dignete sa nje. Samo što neće biti ništa
od spremanja ručka, jer ćete uskoro na ringlu opet morati da stavite
svoje dupe, da bi nastavili da radite. Znači, pravac u onu trovačnicu na
ćošku da kupite onu pljesku što je mešavina keretine i soje, pa onda
trk nazad na stolicu, što pre dok se ne o'ladi.
Sve ovo vam
govorim jer ne može svako da bude programer. Postoje ljudi koji prosto
imaju predispozicije i interesovanja za to, i oni će lagano zaplivati
tom rekom. Ali ako vidite da vas to ne zanima, i da se ne snalazite u
svemu tome, bolje da tu energiju uložite u neko novo polje ljudske
delatnosti, jer ako nemate talenta za programiranje, sigurno imate za
nešto drugo.
Ali, probajte, uradite to već danas, evo čim završite
sa čitanjem ovog članka, otvorite neki od besplatnih kurseva i
krenite(ja sam davao neke linkove na svom blogu), odmah ćete videti o
čemu se radi. Ne treba se predati bez borbe, ali ako vidite da to nije
vaša borba, pronađite front koji jeste, gde ćete vi dati svoj maksimum.
Tačno
je, ako krenete danas da učite sa svojih 35 godina, postoje
20-ogišnjaci koji su u ogromnoj prednosti u odnosu na vas. Pa šta? Ja
vam tvrdim i to svi znaju da će biti dovoljno posla i za vas i za njega.
Ali da vam kažem nešto iskreno... ako već dugo razmišljate na taj način
"pa ja bih, ali šta ću ja tamo kada to programiranje rade neki klinci
koji se čitav život bave time... pa to je teško i treba bar fakultet",
onda moram da vam kažem da je kod vas najverovatnije upregnut onaj
fenomenalni psihološki mehanizam, racionalizacija. Prosto vas mrzi da se
bakćete sa nekim tamo programima i kodovima, ali vaš um je smislio
način da ublaži tu lenjost. To je sasvim okej, stvarno jeste! Daleko
bilo da nemamo te odbrabene mehanizme, ja verovatno ne bih ni iz kreveta
mogao da ustanem ujutro, da nije tu mehanizam da mi objasni kako nisam
ja kriv što sam lenj, nego SNS i SPS, NATO pakt, CIA, Vatikan i naravno
keva! Ali, ako ovo prepoznate, onda bolje da batalite tu ideju oko
učenja programiranja.
Da ste imali stvarno interesovanje, do sada biste već počeli.
Ali
ako se danas prvi put srećete sa ovom idejom, i stvarno mislite da to
može biti stvar za vas, pobogu, otvorite neki online kurs i krenite,
probajte bar 15 minuta da se bavite time. Ako vam se to dopada, ili vam
se bar čini podnošljivo, onda stvarno nije bitno da li imate 25 ili 50 godina.
Ne
bih da zvučim pesimistično i defetistički, ali bolje i tako nego da vam
dajem lažnu nadu. Taj mit da svako može da se bavim programiranjem je
zavladao, a to je toliko apsurdno koliko i neka izjava da svako može da
bude doktor ili arhitekta. Taj mit svakako u interesu svake države, a
pogotovu firmi i korporacija,
jer će time da se motiviše veliki broj ljudi da uđe u tu priču. Postoje
lakši poslovi u arhitekturi(ako je sagledate u širom smislu) koje može
svako da radi, svako može da radi na građevini i meša malter, i to mu je
neko bavljenje arhitekturom, majkumu, ali ne i na projektovanju zgrade.
Slično je i u programiranju, uvek ima poslova sa strane za koje je
potrebna radna snaga da radi te manje zahtevne poslove.
Nadam se
da će vam ovaj članak pomoći da prelomite, i da ćete danas čvrsto
odlučiti odlučiti da konačno probate to famozno programiranje. Ili da
ćete prelomiti na drugu stranu i da ćete se odlučiti da je za vas ipak
šivenje, ili španski jezik, ili pisanje poezije, ili dilovanje gudre u
kraju (što da ne, pa neko i to mora).
U oba slučaja nadam se da sam vam razbio dilemu, i dugujete mi jednu pljesku (od priloga samo kupus i luk, molim).
A
ako ste još u dilemi, onda ću ja vama da kupim šargarepu, da imate da
grickate dok razmišljate, pošto ste kao onaj magarac koji je između dva
plasta sena i ne zna sa kojim da počne.
U svakom slučaju, prijatno vam bilo!